Autor projekta, producent i solist na harmonici: Mirko Škarica
Gudački ansambl:
Mislav Salopek, koncertni majstor
Domagoj Gjurašin, prva violina
Donja Rakoš, vođa drugih violina
Iskra Voltolini, druga violina
Ivor Ivančić, vođa viola
Josip Veselić, viola
Katarina Evetović, vođa violončela
Hillary Karuza, violončelo
Piero Malkoč, kontrabas
Ostali izvođači:
Borna Augustinović, udaraljke
Ana Stanković, klavir
Dramaturgija: Karla Leko
Scenarij: Tijana Grumić
Animacija: Jelena Prljević, Eduardo Rosa
Tekst: Magdalena Mrčela
Glumac: Donat Zeko
Asistent produkcije: Nikola Jurić
Multimedijalni koncert The Stranger Within (Stranac u nama) predstavlja jedinstven i uzbudljiv pristup glazbenom pripovijedanju. Koncert koji je proširen animacijom, scenografijom, svjetlom, naracijom te suvremenim plesom osmišljen je kao simbolično putovanje kroz svijet arhetipova. Glazba za klasičnu harmoniku i komorni orkestar, povezana s animacijom, scenografijom, rasvjetom, plesom i naracijom, tvori zaokruženu tematsku i estetsku cjelinu. Zajedno, ovi elementi oblikuju snažnu i emotivnu priču o ljudskoj dvojnosti, osobnoj odgovornosti i važnosti Istine, nadahnutu djelima Carla Gustava Junga i Aleksandra Solženjicina.
Mirko Škarica, solist i producent, profesionalni je harmonikaš iz Hrvatske. Preddiplomski studij završio je na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Bratislavi, a magisterij na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu.
„Ideja za ovaj projekt proizašla je iz ljubavi prema glazbi i fascinacije bezvremenskim mislima koje nalazimo u psihologiji, filozofiji i religiji. Tijekom godina, i privatno i profesionalno, imao sam sreću upoznati ljude koji su vrhunski umjetnici u svojim područjima i koji dijele isto nadahnuće. Velika mi je čast što su odlučili krenuti na ovo putovanje zajedno sa mnom. Te se ideje često javljaju intuitivno i teško ih je u potpunosti izraziti riječima, ali one oblikuju naš najdublji identitet, zbog čega je umjetnost idealan način da ih prenesemo. Vjerujemo da stvaramo nešto uistinu posebno, nešto što će publika prepoznati. Kroz svjež, uzbudljiv i drugačiji pristup klasičnoj glazbi želimo gledateljima pružiti snažno, uranjajuće iskustvo istraživanja naše metafizičke stvarnosti.”
Narativ prikazan kroz animaciju prati odrastanje djeteta — od rođenja do trenutka kada prvi put postaje svjesno "Stranca u sebi". Oslanjajući se na Jungov arhetip „sjene“, priča je ispričana kroz pogled djeteta koje se igra papirnatim avionom te naglašava važnost prihvaćanja vlastite dualnosti i autentičnog života. Sjena, koju dijete isprva zanemaruje, postupno postaje sve tamnija i prijeteća, a vrhunac dolazi u trenutku kada pojedinac izgubi bitku s njom. Taj je prijelomni trenutak prikazan suvremenim plesom u igri svjetla i tame, koji se izravno nadovezuje na animaciju i vodi u drugi dio koncerta.
Ta se tematska linija u nastavku produbljuje kroz iskustvo ruskog književnika i nobelovca Aleksandra Solženjicina. Njegovo djelo Arhipelag Gulag svjedoči o tami ljudske duše koja odbacuje Istinu, prepušta se kolektivnoj laži i izbjegava osobnu odgovornost.
Završni dio koncerta vraća se glazbenim motivima s početka i odaje počast svima koji su živjeli u istini, čak i kada su za to morali platiti najvišu cijenu.
Epilog, nadahnut djelom Hannah Arendt Izvještaj o banalnosti zla, prikazuje isto dijete kao odraslog čovjeka. Kao vojni pilot izvršava zapovijed da bombardira grad, a potom se nalazi među ruševinama, suočen s posljedicama vlastitih djela. Klečeći pred razorenom katedralom pronalazi papirnati avion koji budi potisnuti tračak svjetla — trenutak u kojem napokon postaje svjestan Sjene koja ga je obuzela.
Glazbeno-naracijski tijek građen je od ulomaka teksta pjesme Burnt Norton T. S. Eliota, prve od Četiri kvarteta, objavljena 1936., u kojima se bavi odnosom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te idejom da se smisao može naslutiti jedino u potpuno proživljenom i osviještenom sadašnjem trenutku. Kroz simboliku vrta i tišine, koju nalazi na ladanju u vili Burnt Norton, pjesnik meditira o propuštenim mogućnostima, vremenu i potrazi za istinskom stvarnošću. Tekst započinje luk glazbenog dramskog rasta, koji počinje skladbom Journey Predraga Radisavljevića (1993.), srpskog suvremenog skladatelja i harmonikaša, koji vodi na putovanje nizom stavaka, koji prate unutarnje putovanje od početnog reda i smisla (Logos), preko vedrine i životne energije (Cheer), do postupnog susreta sa Sjenom koja prerasta u nemirni ples (Shadow dance) i vodi prema suočavanju s vlastitim ponorom (The Abyss), dok Possession označava trenutak kada tama preuzima prevlast, ali i točku potpunog razotkrivanja i suočavanja s najdubljim dijelovima vlastite prirode. Slijedi
skladba Arhipelag Gulag Viktora Vlasova (1936.), ruskog skladatelja 20. stoljeća i harmonikaša, koji u svom stvaralaštvu uključuje utjecaje folklora raznih ruskih regija i država u kojima je živio, upijajući u ranom djetinjstvu utjecaje mongolskog folklora, gdje dobiva svoju prvu harmoniku na dugmad, a kasnije otkrivajući iznimne mogućnosti bajana, posebne vrste kromatske dugmetare razvijene u Rusiji. Rast djeteta prema otkrivanju svoje sjene, stranca u sebi, nastavlja se skladbom Malice Predraga Radisavljevića, a potom skladbom Razrušena katedrala Václava Trojana (1907.-1983.) češkog skladatelja 20. stoljeća neoklasičnog stila, koji inspiraciju često nalazi u češkom folkloru. Luk se završava Finalom P. Radisavljevića.
Zrinka Matić
Mirko Škarica hrvatski je harmonikaš, solist i autor multimedijalnih projekata, rodom iz Duća kraj Omiša. Ljubav prema glazbi razvila se još u djetinjstvu, a put od hobija do profesionalnog poziva oblikovao se kroz školovanje i natjecanja tijekom srednjoškolskih dana u Makarskoj, gdje je ostvario zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Posebno se ističu prve nagrade na prestižnom Međunarodnom natjecanju harmonikaša u Puli te titula apsolutnog pobjednika i nagrada za najbolju interpretaciju na Natjecanju u Erbezzu u Italiji.
Studij harmonike započeo je u Bratislavi na Akademiji izvedbenih umjetnosti u klasi prof. Borisa Lenka, gdje je završio preddiplomski studij, a potom je diplomirao na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu. Uz intenzivnu koncertnu aktivnost i usavršavanje, Škarica je paralelno razvijao interes za psihologiju, koju danas također studira.
Kao umjetnik posebno je usmjeren prema povezivanju glazbe s drugim umjetničkim formama. Autor je i producent multimedijalnog projekta The Stranger Within (Stranac u sebi), koji spaja glazbu za harmoniku i orkestar s animacijom, naracijom, scenografijom i suvremenim plesom. Projekt je nastajao nekoliko godina u suradnji s međunarodnim timom mladih umjetnika, a praizveden je 2022. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, gdje je naišao na snažan odjek publike i kritike. Nakon premijere izveden je i na festivalu Splitsko ljeto te na više gostovanja u Hrvatskoj i inozemstvu.
Uz umjetnički rad, Škarica djeluje i kao pedagog te razvija vlastite projekte, nastojeći klasičnu glazbu približiti široj publici kroz suvremen i interdisciplinaran pristup.
T. S. Eliot: Burnt Norton
Predrag Radisavljević: Journey
Logos
Cheer
Shadow dance
The Abyss
Possession
Viktor Vlasov: Arhipelag Gulag (orkestracija P. Radisavljević)
Predrag Radisavljević: Malice
Václav Trojan: Razrušena katedrala
Predrag Radisavljević: Finale






