Menu
In memoriam Matija Dedić
Jedan od najpoznatijih srpskih jazz glazbenika – pijanist, skladatelj, aranžer, producent i glazbeni pedagog – Vasil Hadžimanov ovim koncertom odaje počast prerano preminulom pijanistu i skladatelju Matiji Dediću, s kojim ga je povezivalo dugogodišnje prijateljstvo, duboko međusobno razumijevanje i intenzivna umjetnička suradnja.
Iako su obojica bili pijanisti, Hadžimanov i Dedić nastupali su zajedno u duu, ali i u triju, uz Bojana Zulfikarpašića. Njihove se karijere nisu isprepletale slučajno: rođeni su iste godine, klavir su počeli svirati s pet godina, a obrazovali su se na uglednim jazz akademijama – Hadžimanov u Bostonu, Dedić u Grazu. Razvijali su se na sličnim glazbenim temeljima, obuhvaćajući mainstream jazz, fusion, etno-jazz i free-jazz, te su paralelno gradili karijere kao solisti i vođe sastava, ali i kao suradnici brojnih glazbenika različitih profila.
asil Hadžimanov bio je odabran za nastup na komemoraciji za Matiju Dedića u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, uz kontrabasista Žigu Goloba, bubnjara Krunu Levačića i trubača Davora Križića. Nakon toga, u različitim prigodama i s raznim suradnicima, nastavio je glazbom odavati počast prijatelju i kolegi.
U Splitu to čini s Vasil Hadžimanov Bandom, sastavom koji je tijekom godina prošao kroz brojne zvučne transformacije i promjene postave, ali je ostao dosljedan temeljnoj Hadžimanovljevoj ideji: potpunoj autonomiji svakog člana benda, poticanju osobnog izraza te kolektivnom stvaranju glazbe kroz međusobno slušanje, dijalog i improvizaciju.
Hadžimanov je temeljito proučio opus velikih jazz pijanista i skladatelja koji su obilježili razvoj jazza, a snažan su utjecaj na njegovo glazbeno formiranje imali Keith Jarrett, Joe Zawinul, Herbie Hancock, Chick Corea, Miles Davis i Wayne Shorter. No ta su mu imena poslužila ponajprije kao poticaj za oblikovanje vlastitog, prepoznatljivog zvuka. Nadahnuće pronalazi u glazbi općenito, neovisno o žanru, pri čemu su mu ključne vrijednosti ljubav, radoznalost i duhovnost iz kojih glazba nastaje.
Njegov je autorski pristup obilježen slobodnim spajanjem jazza s tradicijskom glazbom, osobito balkanskom, čime razvija jedinstven i autentičan glazbeni jezik. Taj interes za tradiciju povezan je i s obiteljskim nasljeđem: njegov djed bio je ugledni izvođač makedonskih narodnih pjesama i jedan od najvažnijih etnomuzikologa bivše države. Hadžimanov, međutim, motive tradicijske glazbe uvijek provlači kroz vlastiti autorski filter, koristeći ih samo onda kada su u potpunom skladu s njegovom osobnošću i unutarnjim glasom.
Bez obzira na stil ili kontekst, u središtu njegova stvaralaštva uvijek su principi jazz glazbe, osobito improvizacija, koja mu omogućuje slobodu trenutne odluke, ali i dublje emocionalno, duhovno i misaono izražavanje. Takav pristup vidi kao način borbe protiv šunda i neukusa te kao zagovaranje istinskih vrijednosti koje proizlaze iz kontinuiranog učenja, rada i istraživanja.
Vasil Hadžimanov jedno je od ključnih imena suvremene jazz glazbe u Srbiji i šire. Objavio je niz albuma kao vođa sastava, među kojima i osam izdanja sa svojim Vasil Hadžimanov Bandom. Albume Keyf i Innerspace objavio je za diskografsku kuću Croatia Records, a surađivao je i s brojnim stranim izdavačima. Bio je član različitih sastava, među ostalima Darkwood Dub, Bace Quartet i Trio Sveti.
Njegov cjelokupan opus u kulturnom je kontekstu Srbije prepoznat kao umjetničko djelo od iznimnog značaja. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su Nagrada za najbolji debitantski album festivala Beovizija (11 razloga za…), Nagrada za najbolji instrumentalni album festivala Sunčane skale (Kafanki), Nagrada „Vojin Mališa Draškoci“ World music asocijacije Srbije, „Zlatna značka“ Ministarstva kulture i informiranja te Ministarstva vanjskih poslova Srbije, Nagrada „Magistar Humanitas“, Počasni doktorat glazbene umjetnosti Sveučilišta Goce Delčev u Štipu, Nagrada GODUM za doprinos jazz glazbi te Annual Jazz Station Awards 2019 za najboljeg jazz pijanista na električnom klaviru.
Godine 2003. nastupio je sa svojim bendom na festivalu Enter Music u Beogradu, gdje je dijelio pozornicu sa Zawinul Syndicateom Joea Zawinula, koji ga je potom pozvao na nastup u klubu Joe’s Birdland u Beču. Poziv za suradnju uputio mu je i violinist Nigel Kennedy, s kojim je nastupio na velikom koncertu u Beogradu. Godine 2005. predstavljao je svoju zemlju na festivalu Jazzy Colors u Parizu, gdje je održao tri zapažena koncerta.
Najvažnije jazz obrazovanje stekao je na Berklee College of Music u Bostonu, gdje je bio stipendist. Diplomirao je 1995. godine nakon tri godine studija, a potom je još dvije godine proveo u SAD-u, gdje je radio kao glazbeni programer i skladatelj u studiju Tomandandy u New Yorku te surađivao s glazbenicima poput Davida Gilmora, Davida Binneya, Matta Garrisona, Georgea Garzonea i Chrisa Cheeka. To je razdoblje presudno oblikovalo njegov glazbeni ukus i umjetnički pristup.
Danas djeluje i kao glazbeni pedagog. Od 2011. godine gostujući je profesor i voditelj Odsjeka za jazz klavir na Muzičkoj akademiji u Štipu, a od 2020. profesor je na Akademiji umjetnosti Sveučilišta u Novom Sadu. Aktivno sudjeluje u brojnim radionicama i međunarodnim projektima, među kojima je i projekt Tutti u suradnji s norveškim Ministarstvom kulture. Od 2015. godine moderator je i voditelj glazbeno-obrazovnog serijala M Lab na RTV Vojvodini.
Osim za vlastite sastave, sklada i glazbu za dokumentarne i igrane filmove te televizijske serije.
Davor Hrvoj
