Zoran Predin, slovenski pjevač, tekstopisac, skladatelj i kantautor, rođen je 16. lipnja 1958. godine u Mariboru. S eksplozijom novog vala na prostoru bivše Jugoslavije osniva grupu Lačni Franz, s kojom stječe popularnost koja traje do danas. Lačni Franz, međutim, bio je tek uvod u ostatak karijere, obilježene brojnim glazbenim i pjesničkim suradnjama s eminentnim umjetnicima.
Predin sklada glazbu za kazališne predstave i filmove te se bavi pisanjem, što je logičan nastavak njegovog rada na lirici, kako u matičnom bendu, tako i u samostalnom stvaralaštvu.
Objavio je četiri knjige s tekstovima pjesama i dvije knjige proze – Druga žena u haremu i Glavom kroz zid.
U književnim krugovima često ga nazivaju "novovalnim Arsenom Dedićem", a nije slučajno ni njegovo dugogodišnje prijateljstvo s Arsenom Dedićem, koje je trajalo sve do Arsenove smrti. U njegovu čast osmislio je koncertnu predstavu u kojoj izvodi isključivo Dedićeve pjesme. Interpretacije su mu izrazito osobne – toliko da je očito kako duboko razumije esenciju Arsenova stvaralaštva, iako ih dijele godine, svjetonazori i druge razlike. Ipak, snažna nit koja ih je povezivala – i prijateljski i umjetnički – prisutna je i ne dopušta da se ijedna pjesma izgubi u prijevodu.
Osim Arsena Dedića, Zoran Predin surađivao je i s Boškom Petrovićem te Damirom Kukuruzovićem.
Na prijelazu stoljeća ostvario je nekoliko turneja s rock pjevačima Perom Lovšinom i Vladom Kreslinom, a zajedno su skladali i himnu slovenske nogometne reprezentacije za Europsko prvenstvo 2000. godine.
Predin je također aktivan u društvenom i političkom životu Slovenije, a svoje stavove često izražava kroz glazbu i javne nastupe. Kulturološki gledano, smatra se jednim od najvažnijih predstavnika slovenske rock i pop glazbe, a njegov rad ima velik utjecaj na slovensku kulturu.
Njegova suradnja s Mar Django Quartetom dovela je do osnivanja aktualnog benda Zoran Predin & Trio, s kojim istražuje različite glazbene izričaje – od jazza, rocka i popa do tradicionalne glazbe – uvijek provučene kroz njegov prepoznatljiv, melankolični filter.
Njegov koncert "Na svojoj strani" donosi posebnu večer, posebnu onako kako to samo Zoran Predin može učiniti.
U posljednjoj verziji sastava, Zoran Predin dolazi u Split u pratnji:
Rođen 1978. u Zagrebu, Goran Delač odmalena se bavi glazbom. Počeo je svirati klavir i upisao osnovnu glazbenu školu Pavao Markovac. Nakon završetka školovanja, ljubav prema klaviru usmjerava na bas-gitaru, a 1998. godine upisuje kontrabas u srednjoj glazbenoj školi Vatroslav Lisinski kod profesora Stanislava Lotka. Posvećenost glazbi odvodi ga u Ameriku, gdje dobiva stipendiju za prestižnu L.A. Music Academy. Po završetku studija 2004. vraća se u Hrvatsku i započinje profesionalnu karijeru.
Surađivao je s brojnim izvođačima, a posebno se ističe rad u pratećim bendovima Gibonija i Massima, koji su poznati po visoko postavljenim standardima pri odabiru suradnika. Također je surađivao s Tonyjem Cetinskim, Renatom Rožićem, Jimmyjem Ripom i mnogim drugima.
Aktivan je i kao solo izvođač te je 2005. izdao album "My Music".
Rođen 10. listopada 1977. u Slavonskom Brodu, Paul Kempf već 1986. upisuje glazbenu školu, smjer klavir. Krajem 1980-ih osvaja dvije prve nagrade na međunarodnom glazbenom natjecanju u Recanatiju (Italija), 1988. i 1989., te drugu nagradu 1990. godine.
Tijekom 1990-ih svira u raznim bendovima (Crni leptir, Voodoo Blues, In The Fall, Prorock, Odie Me, Just The 4 Of Us, Boldrick). Godine 2002. pridružuje se istarskoj grupi La Piaf i s njima odlazi na Kanarske otoke. Nakon povratka u Hrvatsku, svira u bendu Brodolom te s Rafaelom Dropulićem.
Najpoznatiji je po tome što se 2005. pridružio Zabranjenom pušenju, s kojim je snimio albume Hodi da ti čiko nešto da (2006), Muzej revolucije (2009) i Radovi na cesti (2013). Tijekom tog perioda, zajedno s Davorom Sučićem, Robertom Boldižarom i Brankom Trajkovim, osniva supergrupu Shaderwan Code. Godine 2017. napušta Zabranjeno pušenje.
Rođen 11. studenoga 1975. u Sarajevu, Bruno Urlić potječe iz glazbene obitelji. Završava osnovnu i srednju glazbenu školu te se 1991. pridružuje pop grupi Kosa kao klavijaturist.
Upisuje Muzičku akademiju u Sarajevu, ali mu rat prekida obrazovanje. Tijekom ljeta 1994. nastupa s Sarajevskom filharmonijom u gradskoj Vijećnici, izvodeći Mozartov Requiem pod ravnanjem Zubina Mehte. Filharmonija tada napušta Sarajevo i održava tridesetak koncerata u Italiji.
Po povratku, Urlić se seli u Zagreb, gdje 1998. diplomira violinu na Muzičkoj akademiji. Tijekom studija pridružuje se Zabranjenom pušenju, s kojim snima albume Agent tajne sile (1999) i Bog vozi Mercedes (2001), kao i dva live albuma (Hapsi sve! i Live in St. Louis).
Godine 2004. napušta Zabranjeno pušenje i osniva sastav Mavi Kan s pjevačicom Sakin Modronjom. Suradnju nastavlja s brojnim izvođačima, uključujući Ezerki & 7/8, Damirom Kukuruzovićem, Massimom, te radi na albumima Zorana Predina, osobito na projektima Zoran pjeva Arsena i Počasni krug sa Zagrebačkom filharmonijom.
Tijekom godina surađivao je s brojnim glazbenicima, uključujući Radu Šerbedžiju, Severinu, Hladno Pivo, Gibonnija, Darka Rundeka, Kemala Montena, Tošu Proeskog, Harija Mata Harija, Crvenu Jabuku i mnoge druge.
Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.
