U svojoj mladosti Ludwig van Beethoven (1770.-1827.) bio je slavan po svojoj vještini improvizacije. Gdje god da bi svirao, kako se prisjećao njegov učenik i prijatelj Carl Czerny, znao je izazvati uzdahe i suze svojim improviziranjem na klaviru. Njegov stil improvizacije ostao je zabilježen u nizu djela, ne samo kadencama za klavirske koncerte, nego i fantazijama i varijacijama za klavir. Improvizacije su bile uobičajene i na koncertima. Tako je na koncertu 22. prosinca 1808., uz Petu i Šest simfoniju i Četvrti klavirski koncert izvedena i Fantazija za klavir solo, te Fantazija za klavir, soliste, zbor i orkestar. Vjeruje se da je upravo improvizacija na klaviru u sklopu toga djela poslužila kao dio sadržaja za godinu dana kasnije skladanu Fantaziju op. 77. U prvom dijelu skladbe iznose se različiti glazbeni fragmenti kontrastnih raspoloženja, brze skale i arpeggia, gotovo nepovezani, a potom slijedi niz varijacija na kratku temu u H-duru. Zadnja varijacija ponovno uvodi silazne nizove tonova, vraćajući nas mislima s početka Fantazije i tako dajući smisao glazbenoj cjelini.

U stvaralaštvu Frédérica Chopina (1810.-1849.) možda je najpotpunije sadržana bit pijanističke tradicije romantizma i utjelovljene izražajne i tehničke karakteristike tog instrumenta. Njegova briljantna tehnika, zanimljiv i inovativan način promišljanja forme, nova i drugačija harmonijska rješenja i nadasve talent za melodiju, spajaju se u opusu koji je u cijelosti konzistentan u rijetko dosegnutoj kvaliteti i tvori samu krunu cjelokupne pijanističke literature.

Njegova Scherza, zajedno s baladama i fantazijama, spadaju u monumentalna jednostavačna djela za klavir u kojima preuzima klasične modele ali ih nadgrađuje i nadilazi svojim pristupom. Scherza u njegovom opusu isprva su dio sonata, po uzoru na Beethovena. Šaljivost je u njima sadržana u nekim tipičnim gestama, kao što su karateristični sforzandi na nenaglašenoj dobi, snažni ritmovi i uzlazni ili silazni tonski obrasci.  Međutim, u samostalnim skladbama, četirima Scherzima, Chopin sklada na grandioznijoj razini, nadilazeći šaljivu gestu, koja se transformira u nešto mračnije, demonsko, zbog čega će se Schumann zapitati "Kako se nešto ozbiljno treba oblačiti, kada je već "šala" ogrnuta tamnim velovima?"

Posljednji Četvrti scherzo u E-duru, op. 54 nastaje u ljeto 1842. u Nohantu. Jedini je u duru od četiri scherza i raspoloženjem uglavnom vedar, prpošan i bezbrižan. Ujedno je sve samo ne lagan za izvedbu. Iako Chopinova Scherza imaju malo veze s konvencionalnim poimanjem žanra, u njihovoj osnovi ostaje princip kontrasta, koji se ogleda u trodijelnoj formi A-B-A: središnji je trio ovoga scherza skladan u cis-molu, a fraze su kontrastno raspodijeljene, te je njihovu hirovitost i briljantnost pravi izazov ostvariti.

Jedan od najznačajnijih skladatelja dvadesetog stoljeća, ruski skladatelj Igor Stravinski (1882.-1971.) neka od svojih najvrjednijih ostvarenja ostavlja na području baletne glazbe, a baleti koje piše    na narudžbu Ballet Russes u Parizu djela su koja označavaju prekretincu ne samo u njegovom opusu, već prekretnicu prema razvoju modernizma europske glazbe 20. stoljeća. Prvi od ta tri baleta bila je Žar ptica (1910.) a uslijedili su Petruška (1911.) i Posvećenje proljeća (1913.). Žar ptica donosi Stravinskom trenutačnu slavu: prepoznaje ga kritika, koja ga hvali zbog veza s ruskom nacionalnom glazbom. Žar ptica donosi mu i priznanje Debussyja, s kojim ostaje blizak prijatelj sve do Debussyjeve smrti. Iako još uvijek nije ispunjen avangardnim tehnikama kao Posvećenje proljeća, već u Žar ptici Stravinski na inovativan način koristi boje i tehnike orkestralnog aparata, a bajkovite, nadnaravne elemente priče iz slavenskih legendi o Žar ptici ocrtava glazbom koja počiva na ideji leitmotiva. Smještena u dvorac zlog besmrtnog Kaščeja, balet prati priču o princu Ivanu koji pobjeđuje Kaščeja uz pomoć čarobne Žar ptice. Stravinski je kasnije na temelju baleta skladao tri orkestralne suite, a jedna od njih zaživjela je u obradi za klavir Guida Agostija.

Samuel Barber (1910-1981.) u svom je izrazito lirskom i ekspresivnom glazbenom jeziku uspijevao povezati nasljeđe europskog romantizma 19. stoljeća sa suvremenom američkom glazbom 20 stoljeća. Nokturno za klavir op. 33 pokazuje njegova nastojanja vrlo zorno, otkrivajući to već posvetom začetniku žanra nokturna, Johnu Fieldu.  Ipak, glazbenim mislima još je prisutniji homage najvećem tvorcu nokturna, Chopinu. Inovativna harmonija i modulacije u Barberovoj skladbi podsjećaju na odvažne harmonije Chopinovih skladbi, a na sličan način melodija je prožeta u klavirskom slogu, ispunjenom mekim, eteričnim arpeggima i prozračni trilerima. Lirska melodija razvija se u nekonvencionalnom, atonalnom smjeru ponad tonalno utemeljene pratnje lijeve ruke, vodeći nas konstantno u ambivalentnom tonalno-atonalnom smjeru, ujedno se unatoč disonancama zadržavajući u predjelima ugodne, prigušene, nokturnalne meke zvučnosti. Djelo je nastalo 1959. godine.

Zajedno s nizom drugih umjetnika, Modest Petrovič Musorgski (1839.-1881.) tragao je za nečim radikalno novim i autentično ruskim u umjetnosti. Kada je njegov prijatelj Viktor Hartmann, ruski arhitekt, dizajner i slikar, iznenadno umro u svojim tridesetim godinama, Musorgski je izgubio ne samo prijatelja, nego je smatrao da je ruska umjetnost izgubila svoga oca. Vladimir Stasov, kritičar koji je dao ime ruskoj gomilici, skladateljima koji su dijelili zajedničko rusko nacionalno uvjerenje, među kojima je bio i Musorgski, organziriao je memorijalnu izložbu Hartmannovih crteža, akvarela i dizajna, od kojih je većina nastala na umjetnikovim putovanjima. Ta je izložba nadahnula Musorgskog na skladanje jednog od najoriginalnijih i najpopularnijih djela pijanističkog repertoara, Slike s izložbe, a djelo je posvetio Stasovu.  Ciklus je nastao u kratkom periodu od tri prva tjedna lipnja 1874. godine. U njemu Musorgski prikazuje jedanaest Hartmannovih djela, od kojih je do danas samo njih šest sačuvano u različnitim arhivima. Ciklus je objavljen tek pet godina nakon skladateljeve smrti, 1886., te je, kao što je slučaj i s drugim Musorgsijevim djelima, prilikom objavljivanja na partituri dobronamjerno ali nepotrebno svojim izmjenama intervenirao Rimski-Korsakov. Prema toj verziji je kasnije Ravel načinio svoju orkestraciju djela, u kojoj su Slike s izložbe danas najpoznatije. Kako bi opisana djela spojio u povezanu glazbenu izložbu, Musorgski je prikazao i svoju šetnju, ondosno Promenade. Prva od njih označena stilskom oznakom "in modo russico", donosi motive ruske narodne glazbe. Skladatelj se zatim nalazi pred slikom Gnom, crtežom groteskne naprave za razbijanje oraha, u obliku patuljka s krivim nogama i velikom čeljusti. Nova Promenada vodi do stavka Il vecchio castello, slike na kojoj trubadur pjeva pred srednjevjekovnim dvorcem. Još jedna žustra šetnja i skladatelj je pred slikom Tuileries, na kojoj se djeca igraju u slavnom pariškom parku. Odmah slijedi slika Bydło koja prikazuje poljsku volovsku zapregu na velikim kotačima. Promenada u višem registru klavira najavljuje duhoviti stavak Baleta neizlegnutih pilića, glazbeni prikaz jedne od sedamnaest Hartmannovih ilustracija za balet Trilby Mariusa Petipe i Juliusa Gerbera. Slijedi stavak Samuel Goldenberg i Schmuÿle, dva portreta koja je Hartmann naslikao za vrijeme boravka u Sandomiru u Poljskoj, na kojima prikazuje bogatog i siromašnog Židova. Potom se nižu sve složeniji i tehnički zahtjevniji stavci – Promenada, harmonijski bogatija, vodi do slike Tržnica u Limogesu, podnaslovljenja kao Velika vijest, uz pojašnjenje da se radi o vijesti na tržnici o odbjegloj kravi. Kontrastno raspoloženje slijedi u stavku Catacombae (Sepulchrum romanum), s prikazom katakombi  pod Parizom, nekoć rimskim grobljem. Oznakom Cum mortuis in lingua mortua se nastavlja Promenade, zaodjevena sada u mračnije ozračje. Kolibica na kokošjim nogama, podnaslovljen Baba-Jaga, stavak je koji dočarava Hartmannovu sliku sata u obliku kolibe na kokošjim nogama vještice Babe-Jage iz ruskih bajki. Ciklus se završava grandioznom glazbenom impresijom Hartmannova dizajna za Bogatirska vrata u prijestolnici Kijevu, poznatom kao Velika Kijevska vrata, koja su trebala imati zvonik u obliku velike kacige, što je nadahnulo zvonki slog ovog stavka.

Rođen 2003. godine u obitelji glazbenika u Los Angelesu, Kalifornija, Angel S. Wang počeo je studirati klavir s pet godina pod vodstvom svoje majke. Danas je student na Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u Moskvi, gdje studira kod profesorice Natalije Trull.

Nedavno je postao laureat na XVII. Međunarodnom natjecanju Čajkovski, osvojivši drugu nagradu i srebrnu medalju.

Angel S. Wang surađuje s uglednim orkestrima kao što su Orkestar Marijinskog teatra, Državni akademski simfonijski orkestar Evgenij Svetlanov, Nacionalna filharmonija Rusije, Moskovski simfonijski orkestar, Filharmonijski orkestar iz Málage (Španjolska), Simfonijski orkestar Madrid Virtuosi (Španjolska), Irkutski simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Baletnog i opernog kazališta Astrakhan i Simfonijski orkestar Vladimirske oblasti (Rusija). Imao je privilegiju raditi s renomiranim dirigentima poput Valerija Gergijeva, Alekseja Rubina, Ivana Nikiforčina, Valerija Voronina, Artema Markina i drugih.

Također je sudjelovao na raznim međunarodnim projektima i festivalima klavira, uključujući Međunarodni klavirski projekt "Pianissimo" (Rusija), Rheingau Musik Festival (Njemačka), Američki festival lijepih umjetnosti (SAD), Rafael Orozco Piano Festival (Španija), Međunarodni glazbeni festival Úbeda (Španjolska) i Glazbeni festival ArsLonga (Moskva, Rusija).

Angel S. Wang je stipendist je i aktivni sudionik Međunarodne dobrotvorne zaklade Vladimira Spivakova, kao i zaklade Life Line (Rusija) i Američkog festivala lijepih umjetnosti.

Angel Wang solistički nastupa na koncertima u SAD-u, Rusiji, Švicarskoj, Austriji, Španjolskoj, Italiji, Hrvatskoj, u prestižnim koncertnih dvoranama kao što su Carnegie Hall (New York, SAD), Musikverein (Beč, Austrija), Velika i Mala dvorana Rahmanjinov Moskovskog konzervatorija, Koncertne dvorane Marijinskog teatra (Sankt Peterburg, Rusija), Koncertna dvorana Čajkovski (Moskva) i Državni muzej Hermitage (Sankt Peterburg, Rusija).

Ulaznice je moguće kupiti:

• na internetu putem sustava  Adriaticket (poveznice su dostupne u najavnim objavama za pojedini koncert na internet stranicama Hrvatskog doma Split)
• u trgovini Dancing Bear na adresi Dioklecijanova 6
• u knjižari Morpurgo na Pjaci (Tisak media, Narodni Trg 16)
• u City Centru One u Tisak media trgovini
• sat vremena prije koncerta na blagajni Hrvatskog doma Split na adresi Tončićeva 1

Hrvatski dom Split odobrava popuste pri kupnji pojedinačnih ulaznica za sljedeće kategorije:

• 50% popusta (1 ulaznice) učenicima, studentima i nezaposlenima, uz obvezno predočenje odgovarajućeg osobnog dokumenta
• 50% popusta (2 ulaznice) umirovljenicima, uz obvezno predočenje odgovarajućeg osobnog dokumenta
• 50% popusta (2 ulaznice) osobi s invaliditetom kojoj je potrebna pratnja i pratnji, uz prethodnu najavu
• 50% popusta (1 ulaznica) nastavnicima i profesorima te ostalim suradnicima i zaposlenicima UMAS-a i Glazbene škole Josipa Hatzea (obrazovne ustanove za koje je Hrvatski dom nastavna baza)
• 50% popusta (1 ulaznica) zaposlenicima Gradskog kazališta lutaka Split, Gradskog kazališta mladih Split i Hrvatskog narodnog kazališta Split
• 50% popusta (1 ulaznica) članovima Hrvatske glazbene unije
• 30% popusta (1 ulaznica) članovima kulturno-umjetničkih društava s kojima je sklopljen ugovor o suradnji, uz obvezno predočenje članske iskaznice
• 20% popusta (1 ulaznica) našim postojećim pretplatnicima, uz predočenje pretplatničke iskaznice

Uz obvezno predočenje osobnog dokumenta/članske iskaznice, prodavač u trgovini ili na blagajni Hrvatskog doma iskoristit će promo kod unutar našeg sustava čime će se cijena ulaznice umanjiti za predviđeni popust.

Ludwig van Beethoven

Fantazija op. 77

Frédéric Chopin

Scherzo br. 4 u Es-duru, op.54

Samuel Barber

Nocturne, op. 33

Igor Stravinski/Guido Agosti

Žar ptica

1. Danse Infernale (Paklenski ples)
2. Berceuse (Uspavanka)
3. Final

*****

Modest Petrovič Musorgski
Slike s izložbe