Menu
Menu
Američki skladatelj George Gershwin koji je u svojim skladbama znao prepoznati ono najljepše iz bujnog glazbenog svijeta američkih Crnaca, nikada, premda je to obećao, nije skladao violinski koncert za Jaschu Heifetza (1901-1987). Zato se Heifetz sam prihvatio obrada Gershwinove glazbe, tako da u njegov repertoar ulaze Amerikanac u Parizu, Tri preludija za klavir, te niz ulomaka iz opere Porgy i Bess. Heifetzove obrade pridonijele su popularizaciji Gershwinove glazbe, s kojim se Heifetz upoznao i sprijatelji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ove virtuozne transkripcije ulomaka iz Triju preludija datiraju iz 1947. i na jedinstven i fascinantan način obuhvaćaju uzbudljivost Gershwinove partiture. Originalne skladbe nastaju 1926. godine, a sam ih skladatelj praizvodi u hotelu Roosevelt u New Yorku. Utjecaj jazza čuje se u blues motivima, sinkopiranom ritmu, harmoniji u kojoj je naglašen interval septime te u dualnosti dura i mola u tzv. blues ljestvici.
Cuatro Estaciones Porteñas, odnosno Četiri godišnja doba niz je od četiri tanga Ástora Piazzolle koja opisuju godišnja doba u Buenos Airesu. Verano Porteño (Ljeto u Buenos Airesu), originalno je napisano kao dio scenske glazbe za dramu Melenita de oro A. R. Muñoza. Četiri tanga koja Piazzolla nije nužno osmislio kao ciklus, doživljavaju usporedbe s Vivaldijevim Godišnjim dobima, nakon što ih je ruski skladatelj Leonid Desyatnikov obradio za violinu i gudače, preinačivši svaki od Piazzollinih stavaka u trodijelne skladbe. Osim toga, on u Piazzolline skladbe dodaje i citate iz Vivaldijevih Godišnjih doba, umećući tako citat Vivaldijevog koncerta Zima u Piazzollino Ljeto.
Pjesma Bohemian Rhapsody britanskog rock sastava Queen jedno je od najprepoznatljivijih djela rock glazbe uopće. Napisao ju je pjevač grupe, Freddie Mercury, a objavljena je 1975. godine kao single albuma A Night at the Opera. Skladba pripada žanru progresivnog rocka, skladana rapsodično, od niza ulančanih ulomaka – uvodnog dijela, baladnog segmenta, opernog ulomka, dijela hard rock izraza te smirujuće code. Stihovi pjesme dotiču se raznih tema, iz daljine i ironijski donoseći asocijacije na operu (Scaramouche, fandango, Galileo Galilei, Figaro, Beelzebub i povik Bismillah!). Među brojnim obradama je i ona talijanskog violončelista i skladatelja Stefana Cabrere, autora brojnih filmskih i televizijskih partitura, među kojima su one za serije Hotel Portofino (2022.) i Suspect (2022.)
Jedno od najznačajnijih djela u opusu njemačkog skladatelja Carla Orffa njegova je scenska kantata Carmina Burana, skladana 1935.-1936. godine. Orff odabire 24 teksta iz srednjevjekovne zbirke pjesama istoga imena. Tekstovi uglavnom svjetovne tematike, govore o različitim temama: od nestalnosti sreće i bogatstva, do efemernosti života, radosti povratka proljeća ili užitaka u piću, jelu, kocki i požudi. Kazališni karakter kantate, koji proizlazi iz Orffova koncepta Theatrum Mundi, u kojem su glazba, pokret i govor nerazdvojni, u spoju s moćnom glazbom u kojoj se arhaične melodije prožimaju snažnim ritmovima i bogatom orkestracijom, nose kvalitetu životnosti i energije koji je čine jednim od remek-djela glazbe 20. stoljeća. Iako postoji u dvije autorove verzije: jednoj za veliki sastav zbora i orkestra, drugoj za zbor, udaraljke i klavir, glazba kantate postoji još i u brojnim različitim obradama drugih glazbenika. Stefan Milenković pronašao je u skladateljici klasične, kazališne i filmske glazbe, Ani Krstajić, idealnu suradnicu u ostvarenju ideje o interpretaciji ovoga Orffova djela. Njezinu obradu za violinu i gudače prvi put su izveli Stefan Milenković i Camerata Novi Sad.
Zrinka Matić
***
Ovjenčan u Srbiji nagradama Umjetnik stoljeća i Najhumanija osoba, Stefan Milenković, kojega je New York Times nazvao “istinskim virtuozom”, svirao je u nekima od najprestižnijih dvorana na svijetu, kao što su Carnegie Hall u New Yorku, Kennedy Center u Washingtonu, Cadogan u Londonu, Suntori u Tokiju i La Fenice u Veneciji. Nastupao je s uglednim orkestrima poput Berlinskog simfonijskog orkestra, NDR Hannover, Simfonijskog orkestra države Indiannapolis, Simfonijskog orkestra države Utah, Komornog orkestra Orpheus i Helsinške filharmonije, pod palicom dirigenata kao sto su Sir Neville Marriner i Lorin Maazel.
Milenković je svirao za predsjednike Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova, te za Papu Ivana Pavla II. Sa šesnaest godina imao je svoj tisućiti nastup, a dobitnik je prestižnih nagrada na međunarodnim natjecanjima, uključujući Indiannapolis (SAD), Queen Elizabeth (Belgija), Hannover (Nemačka), Paganini (Italija), Lipizzer (Italija), Tibor Varga (Švicarska), Ludvig Spohr (Njemačka), Yehudi Menuhin (Engleska). Duboko privržen međunarodnom humanitarnom radu, Milenković je sudjelovao u gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a, s umjetnicima poput Plácida Dominga, Alexisa Weissenberga i Sir Yehudija Menuhina.
Diskografija g. Milenkovića obuhvaća četiri komercijalna izdanja za talijansku etiketu Dynamic, među kojima su kompletne sonate i Partite za solo violinu J. S. Bacha, kompletan opus za solo violinu, kao i 24 Capriccia Nicolóa Paganinija, te njegovo kultno djelo In cuor più non mi sento. Milenković je snimio i brojna izdanja za srpsku etiketu PGP. Nedavno su objavljeni nosači zvuka s premijernim snimkama klavirskoga trija i klavirskog kvinteta Vittoria Gianninija sa sudionicima Festivala komorne glazbe Manchester, te sa snimkama Violinskog koncerta u D-duru J. Brahmsa i Violinskog koncerta u a-molu A. Glazunova uz Simfonijski orkestar RTV Slovenije, pod ravnanjem maestra Ena Shaoa, za etiketu RTV SLO Klasika.
Kao umjetnik eklektičnih stilskih interesa, Milenković je surađivao s britanskim rock sastavom Gorillaz, gitaristom Vlatkom Stefanovskim i lutnjistom Edinom Karamazovom. Studirao je u klasi glasovite profesorice Dorothy De Lay na prestižnoj školi Juilliard u New Yorku. Posvećen i pedagoškom radu, predavao je na školi Juilliard kao asistent Itzhaka Perlmana. To je vodilo ponudi za profesuru na Sveučilištu Illinois, gdje je Milenković predavao od 2006. do 2021. godine. Od jeseni 2021. godine profesor je na Muzičkoj Akademiji u Novom Sadu, te umjetnički direktor nove koncertne dvorane u istome gradu.
Stefan Milenković svira na violini Giovanni Battista Guadagnini iz 1783. godine.
Zadarski komorni orkestar djeluje od 1961. godine i jedan je od najreprezentativnijih hrvatskih komornih ansambala. Njegov šef-dirigent je maestro Ivan Repušić. U svojem je razvoju Orkestar prošao težak put. Osnivač Pavle Dešpalj te umjetnički voditelji Petar Vrbančić, Dragan Novak i Ivan Repušić, neumornim trudom i radom realizirali su još u začetku jasno postavljen cilj: Zadru i Zadranima omogućiti koncerte i radost muziciranja u vlastitom gradu. Do danas je Zadarski komorni orkestar održao više od 150 koncerata pod ravnanjem Pavla Dešpalja, Igora Kuljerića, Petra Vrbančića, Valtera Dešpalja, Maje Dešpalj-Begović, Antuna Doličkog, Branke Višić Karavida, Tetsujia Honne, Ede Mičića, Berislava Šipuša, Tomislava Fačinija, Chikare Iwamure, Tončija Bilića i drugih. Kao solisti, uz zadarske gudače, nastupili su Radovan Vlatković, Giorgio Surjan, Boštjan Lipovšek, Marin Maras, Evelin Novak, Martina Filjak, Prerad Detiček, Ljiljana Molnar-Talajić, Pavica Gvozdić, Valentina Fijačko Kobić, Petrit Çeku, Srđan Bulat, Željko Milić, Vedran Kocelj, kao i brojni Zadrani: Gordana Zubović Pavić, Jurica Šoša, Mario Šoša, Lucija Brnadić, Ankica Šoša Graziani, Boris Martinović i drugi. Orkestar je gostovao u Austriji, Francuskoj, Španjolskoj i na hrvatskim glazbenim festivalima. Repertoar koji njeguje obuhvaća djela od baroka, klasicizma i romantizma do suvremene glazbe. Orkestar je osobito sklon izvedbama djela hrvatskih skladatelja, a na repertoar redovito uvrštava i
naručena djela suvremenih domaćih autora. Koncertni majstor Zadarskog komornog orkestra je priznati hrvatski violinist Marco Graziani.
2024-06-05 Milenkovic Programska knjižica
George Gershwin: Tri preludija (obr. Jascha Heifetz) (za violinu i gudače obradio Vladimir Korać)
Astor Piazzolla: Ljeto iz Četiri godišnja doba (obr. Leonid Desyatnikov)
Queen/Freddie Mercury: Bohemian Rhapsody (obr. Stefano Cabrera)
Carl Orff: Carmina Burana (obr. Ana Krstajić)
